Odvedi me luda glavo
Među kosti polomljene
Ako i to bude malo
Među glave odsečene
Odvedi me gde su mrtvi
Sve su tajne njima znane
Nikad nije dosta žrtvi
Da ostanu sačuvane
Odvedi me iz tog mraka
U kom’ se svako vidi
Iz mrtvačkoga zadaha
U kom se svi prave živi
Idem na put bez kraja
Svesna žrtva boljeg sutra
Nove nade, stara vatra
Noć umire radi jutra
Ja ne gledam u tog boga
Pred kime svi se klanjanju
Ja bih umro za kurjaka
O kom prokleti sanjanju
Srušio bih mu pećinu
I bio bih izvor krvi
Iz koga bi se napio
Onaj koji beše prvi!