---

Prvo metneš na sebe okove

Đe su bodlje i po dva tri lanca

Kaiševe da krase bokove

I po kojeg nevinog jaganjca

Pa krijući skinete se goli

Ti s predznanjem, dijete od neznanja

Pa se oče ti bogu pomoli

Kad začuješ od nejači dranja

Sve ti prija i ne kriješ slasti

Niti mariš za stradanja tuđa

Tvoje carstvo nikad neće pasti

Ova j’ nova metanija luđa

Nit saginjes niti Bogu moliš

Niti krsta niti liturđije

Samo đecu Pahomije voliš

Ko će tebe oče da umije

Da l’ bratija ili vaseljena

Nit bratija niti vaseljena

Niti tebe oproštaja treba

Za čina ti tvoga sjemenjenja

Pahomia sveštenika-oca

I njegove maloljetne stime

Otvorena manastirska boca

Imamo se pohvaliti čime.