[Nakon prvog svjetskog rata, 01.12.1918. godine, nastaje Kraljevina SHS - Srba, Hrvata i Slovenaca. Na čelu države se nalazi dinastija Karađorđevića.
Prvi ustav se dogodio 28.06.1921. godine, a njegovim ustavom je utemeljena unitarna monarhija, parlamentarizam i lokalna samouprava.
Dolazi do nemira između država, do porasta komunističke partije koja iste te godine biva zabranjena.
Nakon smrti kralja Petra Prvog, vladavinu 1921. godine preuzima njegov sin Aleksandar.
1928. godine dolazi do obračuna u skupštini. Stjepan Radić - osnivač Hrvatske Seljačke Stranke - biva ranjen i umire od posljedica ranjavanja mjesec dana kasnije. To dovodi do još većeg razdora u državi i nemira u Hrvatskoj.
Kralj reagira i stvara zakon o "Kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi".
To je značilo ukidanje ustava, raspuštanje Narodne skupštine i prenošenje vlasti na kralja, te isto tako zabranu rada svih političkih stranaka, sindikata, te udruženja koja su imala vjerska ili plemenska obilježja. Isto tako je promijenjeno ime države u Kraljevinu Jugoslaviju.
Uvođenjem tog zakona, dolazi do snažnog otpora separatista, jača nacionalni pokret i dolazi do velikog otpora komunista, koji su proglasili vladavinu fašističkom.
Na jugoistoku države je i dalje stajalo otvoreno "Makedonsko pitanje." Iako je Makedonija spadala pod Kraljevinu SHS (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju), u samoj državi se javlja revolucionarna, a kasnije teroristička organizacija VMRO koja je agent u službi Bugarskim interesima na Balkanu.
Dvadesetih godina su se vodili žestoke bitke organizacije sa policijom u Makedoniji. Vlada je morala se konfrontirati s aktivnostima makedonskih i probugarskih bandi. U Vardarskoj Makedoniji su vođene prave oružane borbe žandarmerije s njima, a mnoštvo ljudi je maltretirano od strane jugoslovenskih vlasti pod sumnjom saradnje sa Unutrašnjom Makedonskom Revolucionarnom Organizacijom (VMRO).
1929. godine u Italiji se osniva Hrvatska Revolucionarna Organizacija (UHRO). Cilj im je bila borba protiv kralja Aleksandra i Jugoslavije te ostvarenje sna o samostalnoj državi.
U Sofiji dolazi do sastanka vođe UHRO-a Ante Pavelića i vođe VMRO-a Vanča Mihajlova. Potpisuju "Sofijsku Deklaraciju" koja predviđa stvaranje nezavisnih država Hrvatske i Makedonije.
Pod sve većim pritiskom, kralj Aleksandar mijenja zakon 1931. godine.
1934. godine on odlazi u Marseille, ne sluteći da se na njega sprema atentat - potpomognut Musolinijevom Italijom - od strane UHRO (sad noseći naziv Ustaša) i VMRO.]
Došlo je da se plaća
što su nam djedovi ginuli,
a mi smo sve to davali, prodali...
kako se u krug sve vraća
"Mora se krv pustiti
za možda bolje sjutra..."
Gadna li su nam ta jutra
Iz kojih se ne možemo probuditi!
"Za kralja ova su čet'ri metka priznanje,
pucanj rješava Makedonsko pitanje!"
Čuo sam viku, dreku;
komešanje i jeku
jauka što kao meci
uši mi sijeku
A u Sofiji, dvadeset devete,
sastali se dvojica planove da saplete;
Kumljenje, braćenje, poljupci za pamćenje;
Jedan za ustajanje, a drugi za vmranje.
Bugarska ruka vodi, Makedonci ka slobodi
kliču, viču: "Za slobodu!", ne znajući cijelu priču;
Černozemski pištolj puni, podmaži ga pa ga pljuni,
Italija ruke trlja, obala im zube kruni
Scenario postavljen je,
kulisa je dignuta...
Gusta je magla padala kad je
ruka tog kralja stradala
Crna je zemlja plakala, tad je
nacija cijela zaspala
Za kralja!
