Dođu tako vremena Kad pamet zašuti Budala progovori Fukara se obogati Dođu tako vremena Kad prepoznaš sebe U srži onog Što najviše mrziš Na ovaj dan sveti i kleti svi će 'mreti! U istom grotlu jada i smrada čovjek strada! I tamo vidjeh prokletstvo duša Propast ih nosi ka smrti što kosi Vidjeh da se gasi svjetlost i pak'o Za života breme gorko me trovalo Životom svojim grijehe platio sam njime Sve što osta od mene je samo bezvrijedno ime Dođu tako vremena, čovjek zaćuti Gorda mudrost pamet mu pomuti I sva ta znamenja i grobovi njini Sve nestade i propade u crnini Minu svaka riječ, zaćutaše zvona Minu i ja s njima u vrtlogu nespokoja "Tim tvojim očima vidiš samo crno Svo zlo tuđe na sebe si nagrn'o Sad u smrti kuneš ime svoje A dobro znaš, krivica tvoja to je I glredam tebe dok u ponor padaš Svoje breme na tuđa leđa stavljaš Za života bio si svoj rob Sad sve šta osta od tebe to je grob" Vidjeh da se gasi i svjetlost i pak'o Za života breme gorko me trovalo Životom svojim grijehe platio sam njime Sve što osta od mene je bezvrijedno ime Dođu tako vremena kad čovjek zaćuti Gorda mudrost pamet mu pomuti I sva ta znamenja i grobovi njini Sve nestade i propade u tišini