---

Kad noć padne i zvijezde se pojave

tada znam da strah me je.

Od čudesnih snova, od dalekih vjetrova

što mi pričaju o tvojim usnama.

Ja ću priznati svaku grubu riječ

i tebi reći ću da bez tvoje sjene

neću živjeti.

Oprosti mi sad,

još uvijek te osjećam

ali znam,

da ne zaslužujem te ja.

Oprosti mi sad

za svaki moj promašaj,

za svaki moj pokušaj,

da budem drugi ja.

Jedna je ljubav što vodi me,

a tvoje lice tako hladno je.

Sudi mi molim te, al' pusti

da volim te.

Da li puno tražim za nas?